2024.02.1.1 O zabilježbama prema Zakonu o zemljišnim knjigama
Filip Galić, dipl. iur.
Zakon o zemljišnim knjigama propisuje tri vrste upisa u zemljišnu knjigu - uknjižbu, predbilježbu i zabilježbu, kako je definirano odredbom čl.34.st.1. Zakona. Cilj ovog članka je dati poprečni presjek zabilježbe, i reći nešto više o njenoj pravnoj prirodi, funkciji i vrstama koje se mogu pronaći ne samo u Zakonu o zemljišnim knjigama (dalje u tekstu: ZZK), već i drugim zakonima.
Iako nije definirana sama po sebi, odredbom čl.44. je propisano da se zabilježbe upisuju kako bi učinile vidljivim osobne odnose, osobito ograničenja glede upravljanja imovinom (npr. maloljetnost, skrbništvo, produženje roditeljskoga prava, otvaranje stečaja i dr.) kao i druge odnose i činjenice određene zakonom, s učinkom da se nitko ne može pozivati na to da za njih nije znao niti morao znati te kako bi se ostvarili pravni učinci koje zabilježba proizvodi prema odredbama ovoga ili drugih zakona.
Ukratko, zabilježbom se čine vidljive određene mjerodavne okolnosti i činjenice koji mogu proizvoditi određene pravne učinke. Dakle, u pogledu osobnih odnosa, sam zakon propisuje kao primjer zabilježbu skrbništva, otvaranje stečaja i dr. Ti osobni odnosi utječu na mogućnost raspolaganja i upravljanja imovinom, odnosno izvjesno ograničenje.
S druge strane, pravne činjenice koje se bilježe, a tiču se same nekretnine, nisu vezane za samog vlasnika, ali služe kao notifikacija za sve treće osobe da postoje određene okolnosti, poput zabilježbe spora, zabilježbe ovrhe, zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine itd.
Zajedno s upisanim vlasništvom i eventualnim teretima, zabilježbe daju cjelovitu sliku stanja nekretnine što znači dazabilježba ima publikacijsku svrhu, odnosno da se nitko ne može pozivati na okolnosti da mu nisu bile poznate niti mogle biti poznate, jer jednom kada postoji zabilježba, tada treći imaju saznanja o određenim okolnostima koje se tiču bilo vlasnika, bilo same nekretnine.
Zabilježbu određuje…
