2023.04.1 Članak
Andrea Skorin
Gore2023.04.1.1 Zaštita povjerenja u zemljišne knjige i bračna stečevina – praktični problemi i rješenja
Filip Galić, dipl. iur.
Načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige je jedno od temeljnih postulata koje je u hrvatski pravni poredak ušlo promjenom gospodarstva iz socijalističkog u kapitalističko, te prihvaćanjem koncepta privatnog vlasništva kao jednog od temeljnih prava modernog društva. Ono je implementirano kroz Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te Zakonom o zemljišnim knjigama. U ovo radu ćemo se osvrnuti na neke probleme koji nastaju u praksi, konkretno odnos načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige, te prava bračnog druga na bračnu stečevinu.
Priče su klasične i, nažalost, učestale. Banka da kredit fizičkoj osobi koji je osiguran osnivanjem založnog prava na nekretnini (hipotekom). Nekretnina glasi na fizičku osobu. Hipoteka se upiše na ime banke kao založnog vjerovnika (naravno, uz prethodne provjere, pod pretpostavkom da je nekretnina slobodna od drugih prava i obaveza koji bi umanjivale pravo banke). Bračni drug se neodređeno vrijeme kasnije "pojavi" sa tužbom u kojoj traži da se utvrdi ništetnim pravni posao o osnivanju založnog prava u 1/2 dijela, a iz razloga što je bez njegova znanja i pristanka fizička osoba kojoj je dan kredit raspolagala sa dijelom bračnog druga koji predstavlja bračnu stečevinu. Fizička osoba kojoj je dan kredit prizna tužbeni zahtjev i ugovor o kreditu se potencijalno oglasi ništetnim u 1/2 dijela.
Drugi slučaj: osoba A sklopi sa osobom B ugovor o kupoprodaji koja je upisana u zemljišne knjige kao vlasnik. Kupoprodajna cijena se isplati, dobije se tabularna izjava i osoba A se knjiži kao vlasnik. Osoba C podiže tužbu protiv osobe B za utvrđenjem bračne stečevine, koju osoba B priznaje, te time osoba C stječe mogućnost utvrđivanja ništetnosti ugovora o kupoprodaji protiv osobe A.
U svim slučajevima takvog tipa osporavanja pravnih poslova bi se bračni drug pozivao na kršenje načela "nemo plus iuris ad alium transfere potest quam ipse habet" i osporavao je pravo poštenog stjecatelja na upis stečenog stvarnog prava u zemljišne knjige temeljem zaštite povjerenja u istinitost i cjelovitost zemljišnih knjiga.
Valja istaknuti kako se zaštita povjerenja u zemljišne knjige očituje u predmnjevi da zemljišne knjige odražavaju potpuno i istinito stanje u pogledu vlasništva te svih drugih stvarnih prava vezanih za nekretninu. Zemljišne knjige su javne i svatko ima pravo uvida u njih. Slijedom navedenog, nitko nema pravo isticati da mu zemljišnoknjižno stanje nije bilo poznato, kao što se nikome ne može predbaciti…
