2025.02.1.1 Zastara
Igor Radelić, dipl. iur.
Zastara je često spominjani institut u međusobnim odnosima te rokovi zastare ovise o kakvom odnosu se radi pa stoga rok zastare može biti jedna godina, tri godine, pet godina te deset godine. Međutim, ono što je prije svega bitno napomenuti kod svih rokova zastare je da na zastaru sud ne pazi po službenoj dužnosti, već se dužnik mora na nju pozvati.
Zastara je regulirana odredbama Zakona o obveznim odnosima i to člancima od 214. do 246.
U nastavku dajem pregled najosnovnijih pitanja vezanih za zastaru.
- -
Zastarom prestaje pravo vjerovnika tražiti ispunjenje obveze.
- -
Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.
- -
Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. U slučaju ako se obveza sastoji u tome da se nešto ne učini, da se propusti ili trpi, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je dužnik postupio protivno obvezi. Zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Nije moguće promijeniti rok zastare pravnim poslom niti ugovoriti da zastara neće teći neko vrijeme. Dakle, nije moguće npr. odrediti ugovorom da zastara umjesto 5 iznosi 10 godina. Dužnik se također ne može odreći zastare prije nego što protekne vrijeme određeno za zastaru.
- -
U slučaju ako je obveza već zastarjela, pisano priznanje zastarjele obveze smatra se odricanjem od zastare. Isti učinak ima davanje zaloga ili kojega drugog osiguranja za zastarjelu obvezu, u slučaju ako dužnik ispuni zastarjelu obvezu, nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obveza zastarjela. Vjerovnik čija je tražbina osigurana…
